|
|
| ŠTO PACIJENTI TREBA DA ZNAJU O KORISTI ENDOSKOPSKE HIRURGIJE U POSTUPKU PRIPREME ZA MPO? |
| Senad Sarić |
|
|
ŠTO PACIJENTI TREBA DA ZNAJU O KORISTI ENDOSKOPSKE HIRURGIJE U POSTUPKU PRIPREME ZA MPO?
S. Sarić, G. Kirsten-Sarić, M. Golić, A. Herić
Centar za reproduktivnu medicinu i željene trudnoće „Arbor vitae dr Sarić“ Mostar Mostar, BiH
Definicija problema - Nove tehnologije u asistiranoj reprodukciju često ne utiču na stopu živorođene djece u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Upotreba novih tehnologija ART je često potaknuta komercijalnim razlozima i često nerealnim očekivanjima ljekara i pacijenta. Sve je to propraćeno jakim propagandnim efektom kojima se pojedini centri stavljaju ispred drugih, bez adekvatne registracije postupaka i stope uspjeha. Operativno optimiranje prije ART je revizija faktora koji smetaju implantaciji (intracavitarni polypi, submukozni miomi, septumi uterusa, sacto- /hydrosalpingitisa, cyste na jajnicima). Bez jasno postavljene indikacije za hirurško liječenje, sama operacija može predstavljati nepotreban rizik, jer postojanje patologije ne predstavlja i automatsku indikaciju za hirurško lječenje. Osnovno pravilo za izbor načina liječenja je procjena koristi koju od izabrane metode mora imati pacijentica i bračni par. Mogućnosti i granice mikrohirugije i ginekološke endoskopije u terapiji ženske neplodnosti najbolje se dokazuju postignutim rezultatima. Zbog različitih utjecaja kao što su oštećenja jajovoda i okoline, funkcija jajnika, starost pacijentice, trajanje neplodnosti, primarna ili sekundarna priroda bračne neplodnosti, fertilna sposobnost muža, interkurentne upale, dodatna medikamentozna terapija, uslovi operisanja, tako da je teško uspoređivati rezultate različitih autora. Pacijentice sa neprohodnim jajovodima ne mogu spontano ostati trudne i za njih postoje samo dvije realne mogućnosti koje im omogućavaju začeće: rekonstruktivna mikrohirurgija ili asistirana reproduktivna tehnologija – ART. U slučaju da je oštećenje jajovoda jedini dokazan uzrok neplodnosti para, pri izboru metode liječenja, potrebno je uzeti u obzir i starost pacijentice, zdravstvenoekonomski status bračnog para, mogućnosti primjenjene metode (u poređenju sa IVFom) i, naravano, želje para. Očekivani uspjeh hirurškog liječenja, a to je intrauterino začeće, neće zavisiti samo od stepena i vrste oštećenja jajovoda, već i od ostalih dodatnih faktora koji utiču na fertilnost para, kao i od, za bračni par, još uvijek prihvatljivog vremenskog perioda, ekspozicije, po operaciji u kojem se još uvek može očekivati spontano začeće. Danas se većina ginekoloških operacija može obaviti u dnevnoj klinici. Uslovi neophodni za uspješnost operacije ovise od strane pacijenta, operatera, vrste operacije i kliničkih uslova. Ako endoskopski zahvat izvede dobro educiran i iskusan hirurg, vjerovatnost je da će nakon takve mikrohirurške operacije doći do zanošenja u 50% slučajeva. Gomel svojim rezultatima ukazuje da hirurške metode trebaju zadržati mjesto u tretmanu tubarnog infertiliteta. Hirurške metode i ART su komplementarni pristupi koji se mogu koristiti sami ili u kombinaciji da poboljšaju rezultate kod parova sa tubarnim infertilitetom. Ključne riječi: dnevna klinika, histeroskopija, laparoskopija, ART, trudnoća
|
